A novac čak nije ni najveće što sam dobila od njega
Kada danas pogledam brojke svojeg poduzeća i usporedim ih s onima od prije nekoliko godina, razlika je velika.
Prihode smo utrostručili.
Mogla bih reći da je to priča o rastu. O boljim odlukama, višim ciljevima, prodaji, timu i hrabrosti da počneš razmišljati veće.
Djelomično i jest.
Ali kada razmišljam o tome kakav je utjecaj na mene imao Robin Sharma, čovjek čije knjige i predavanja pratim već godinama, uvijek se iznova zaustavim na nečem drugom.
Nije me naučio kako zaraditi tri puta više.
Naučio me da poduzeće vrlo brzo preraste osobu koja ga vodi ako ta osoba ne raste zajedno s njim.
I to je bila lekcija koja mi je bila potrebna puno više od još jedne poslovne strategije.
Kad postaneš usko grlo vlastitog poduzeća
Na početku poduzetništva mnoge sam stvari rješavala onako kako ih rješava većina ljudi dok je poduzeće još malo: sama.
Hitne stvari završavale su kod mene. Isto tako i zadaci za koje drugi još nisu bili dovoljno sigurni u sebe. Probleme sam rješavala u hodu, klijentima odgovarala i navečer te imala osjećaj da moram imati pregled nad gotovo svime.
Takav način rada neko vrijeme čak je vrlo učinkovit.
Poduzeće raste, stvari se kreću i čini ti se da držiš situaciju pod kontrolom.
A onda dođe trenutak kada shvatiš da si postao najveće usko grlo vlastitog poduzeća.
Kod mene nije bilo nikakvog dramatičnog sloma. Nije bilo velike pogreške. Nije bilo sastanka na kojem se sve raspalo.
Bilo je puno banalnije.
Jednog dana pogledala sam svoj raspored i shvatila da donosim gotovo svaku važniju odluku, provjeravam stvari koje više ne bih trebala provjeravati, ispravljam rad drugih i navečer još uvijek razmišljam o svemu što nisam uspjela završiti.
Posao je rastao.
A ja sam i dalje radila kao da ga vodim iz dnevnog boravka i imam tri klijenta.
Tada sam počela puno drugačije razumijevati rečenicu Robina Sharme da vodstvo počinje od nas samih.
Dugo mi se činila gotovo previše jednostavnom.
Danas znam da je prije svega neugodna.
Jer ti oduzima mnogo izgovora.
Vodstvo se često pokaže tamo gdje ga najmanje očekuješ
Ekipa koja stalno čeka odluku voditelja nije nužno premalo samostalna. Ponekad je samo dugo dobivala signal da je sigurnije čekati.
Slično vrijedi i za odgovornost. Možeš je zahtijevati od ljudi, ali ako im nikada zaista ne prepustiš prostor za odlučivanje, ostaje samo riječ.
Ni poduzeće u kojem se sve vrti oko jedne osobe nije nužno dobro vođeno. Često samo još nema sustav koji može funkcionirati i kada osnivač nije prisutan.
To je za mene bio jedan od najvećih pomaka.
Umjesto pitanja „Kako mogu napraviti jo
Što ja moram prestati raditi?
Ubrzo nakon njega došlo je i drugo:
Kakva voditeljica moram postati da bi poduzeće moglo prijeći na sljedeću razinu?
Tu su se počele mijenjati mnoge stvari.
Ne preko noći i zasigurno ne tako lijepo kako to izgleda u poslovnim knjigama.
Delegiranje nije predavanje zadataka.
To je predavanje kontrole.
Delegiranje je sjajna riječ sve dok prvi put ne gledaš nekoga kako nešto radi drugačije nego što bi ti to napravio sam.
Tada brzo shvatiš jesi li zaista spreman voditi ili prije svega želiš kontrolirati.
I sama sam morala progutati mnoge misli poput: „Ja bih to napravila drugačije.“
U početku su neke stvari bile napravljene lošije. Kasnije jednako dobro. Danas su određeni zadaci u rukama ljudi koji ih obavljaju bolje nego što bih ih obavila sama.
I upravo sam tu počela drugačije razumijevati vodstvo.
Ne kao potrebu da budeš najpametnija osoba u prostoriji.
Više kao sposobnost da stvoriš prostor u kojem i drugi mogu postati vrlo dobri.
Sharma o tome govori već desetljećima. Njegova ideja Lead Without a Title temelji se na uvjerenju da vodstvo nije funkcija na posjetnici. Počinje osobnom odgovornošću, standardima, hrabrošću, načinom rada i utjecajem koji imaš na ljude oko sebe.
Dugo sam mislila da to razumijem.
U stvarnosti sam razumjela teoriju.
Praksa je došla kasnije.
Najteži dio vodstva nije strategija
Pravi test dolazi u trenucima kada moraš donijeti neugodnu odluku.
U razgovorima koje bi najradije odgodio.
U trenutku kada shvatiš da problem nije bio samo u izvedbi nego i u tome što očekivanja nisu bila dovoljno jasno postavljena.
Dolazi i onda kada treba odbiti dobru priliku jer nije prava. Ili priznati da trenutačni način rada doduše donosi rezultate, ali ga ne želiš živjeti još sljedećih deset godina.
Mislim da o tome u poduzetništvu govorimo premalo.
Puno govorimo o prihodima.
Premalo o cijeni po kojoj ih stvaramo.
Puno prostora posvećujemo produktivnosti, a puno manje pitanju radimo li uopće prave stvari.
Timove analiziramo kroz rezultate, a puno rjeđe pitamo se kakvi sami postajemo kada smo pod pritiskom.
Upravo se tu vrlo brzo pokaže kvaliteta voditelja.
Ljudi ne slijede ono što govoriš
Kada sve ide dobro, jednostavno je govoriti o povjerenju, kulturi i vrijednostima.
Puno više govori trenutak kada dođe loš mjesec, važan klijent otkaže suradnju ili netko u timu napravi skupu pogrešku.
Tada se pokaže pravi standard.
Jedna od najkorisnijih stvari koje sam tijekom godina naučila od Sharme vrlo je jednostavna:
Ljudi puno manje slušaju što govoriš nego što promatraju što dopuštaš i kako se ponašaš.
Smirena ekipa teško može nastati uz voditelja koji cijeli dan stvara osjećaj panike.
Ni samostalnosti nema mnogo tamo gdje se svaka odluka naknadno ispravlja.
A visoki standardi ostaju prazna riječ ako ih voditelj sam ne živi u praksi.
To nije ugodna lekcija.
Ali je korisna.
Rast prihoda bio je posljedica, a ne početak
Zato danas puno drugačije gledam i na rast.
Utrostručenje prihoda lijep je rezultat.
Naravno da sam ponosna na njega.
Ali još sam ponosnija na to što poduzeće danas ne vodim na isti način kao onda kada smo ostvarivali trećinu tih prihoda.
Jer da ga vodim, te prihode vjerojatno uopće ne bismo ostvarili.
Ili bismo ih ostvarili, ali bih ja bila ta koja bi platila najveću cijenu.
To je za mene najveća promjena.
Ne sama brojka.
Nego činjenica da za veći rezultat nisam morala postati iscrpljenija verzija sebe.
Morala sam postati bolja voditeljica.
Zašto ću 14. studenoga sjediti u dvorani u Ljubljani
Ne zato što očekujem čarobnu formulu.
Nakon svih ovih godina u poslu u čarobne formule vjerujem još manje nego prije.
Zanima me nešto drugo.
Što će čovjek koji već desetljećima radi s liderima i govori o osobnom majstorstvu reći o vodstvu u vremenu kada se način rada mijenja nevjerojatnom brzinom?
Umjetna inteligencija u samo je nekoliko godina otvorila pitanja za koja smo mislili da imamo još mnogo vremena.
- Što će za pet godina uopće značiti biti dobar u svojem poslu?
- Koji će zadaci ostati ljudima?
- Kako će izgledati tim budućnosti?
- Kako voditi ljude u razdoblju kada ni sam ne znaš točno što će donijeti sljedeća godina?
I prije svega:
Što mora ostati ljudsko?
Mene zanima upravo taj dio.
Tehnologija će se mijenjati. Vodstvo ostaje.
Alati će dolaziti i odlaziti.
Platforme također.
Način prodaje bit će drugačiji. Marketing će biti drugačiji. Mnoga radna mjesta bit će drugačija.
Ali sposobnost donošenja dobre odluke pod pritiskom, preuzimanja odgovornosti, postavljanja standarda, motiviranja ljudi za zajednički cilj i ostajanja osobom koju drugi žele slijediti vjerojatno još dugo neće postati nevažna.
Upravo zato ovogodišnja konferencija Build Your Empire čini mi se zanimljivom.
- studenoga 2026. na Gospodarskom razstavišču u Ljubljani spojit će se teme koje je danas u poslovanju teško razdvojiti: vodstvo, poduzetništvo, novac, prodaja, umjetna inteligencija i budućnost rada.
Robin Sharma bit će jedan od glavnih govornika, a uz njega će na pozornici biti i Smiljan Mori, Robert Rolih te drugi domaći i međunarodni stručnjaci.
U dvorani bi trebalo biti oko 1.500 ljudi.
I to mi je važno.
Ne zbog veličine događaja.
Nego zato što sam tijekom godina shvatila da na takve konferencije više ne idem samo zbog osobe na pozornici.
Ponekad je najvrjednije ono čega nema u programu
Jedan razgovor tijekom pauze može vrijediti više od deset stranica bilješki.
Ponekad upoznaš osobu s kojom godinu dana kasnije radiš.
Drugi put čuješ pitanje koje ti ostane u glavi sljedećih šest mjeseci.
A najčešće se dogodi nešto vrlo jednostavno: na jedan dan izađeš iz vlastitog ureda i dobiješ dovoljno odmaka da napokon vidiš nešto što usred svakodnevnog rada nisi primjećivao.
Meni se to dogodilo već mnogo puta.
Zato za 14. studenoga imam vrlo jednostavan cilj.
Ne želim otići kući s pedeset ideja.
Ako odem s jednom zbog koje ću u ponedjeljak donijeti drugačiju odluku, bit će dovoljno.
Možda će biti povezana s rastom.
Možda s ekipom.
Možda i s onim što više ne želim raditi.
Ponekad je najbolja poslovna odluka upravo ona u kojoj ne dodajemo ništa novo.
Samo uklonimo nešto što nas već predugo drži na mjestu.
Novac je bio samo jedan od rezultata
Možda je upravo zato Robin Sharma nakon svih ovih godina i dalje relevantan.
Njegova glavna poruka nikada nije bila da moraš imati više.
Puno je neugodnija.
Ako želiš izgraditi veće poduzeće, moraš biti spreman postati veća osoba.
Kod mene se to vidjelo i na prihodima.
Ali danas znam da je novac bio samo jedan od rezultata.
Puno važnije bilo je sve ono što se prije toga moralo promijeniti.
Robin Sharma u Ljubljani
15 % popusta uz kod SMILJAN15
Na jednom mjestu okupit će se poduzetnici, lideri i ljudi koji žele razumjeti kako graditi poduzeće, voditi ljude i donositi bolje odluke u vremenu kada umjetna inteligencija mijenja gotovo svaku industriju.
Uz Robina Sharmu na pozornici će biti i Smiljan Mori, Robert Rolih te drugi domaći i međunarodni stručnjaci iz područja poduzetništva, prodaje, financija, vodstva i umjetne inteligencije.